Na nekoliko minuta od najstarijega hrvatskog kraljevskog grada prostiru se golema polja soli koja i danas žive u ritmu prirode. Ovdje se ništa ne može požuriti – strpljenje je i danas jednako važno kao znanje i iskustvo solara.
Na prvi pogled prizor izgleda gotovo nestvarno. Plitki bazeni ispunjeni morskom vodom pretvaraju se u golema zrcala koja odražavaju nebo, dok uski zemljani nasipi dijele polja u pravilne geometrijske oblike. Ljeti, kada sunce odradi svoj dio posla, površinu prekriju tisuće bijelih kristala koji blistaju na svjetlosti.
Dobro došli u Ninsku solanu, jedno od rijetkih mjesta u Hrvatskoj gdje se sol i danas proizvodi na gotovo isti način kao prije više od tisuću godina.
foto; Visit Nin
Sunce, more i vjetar – najbolji majstori
Priča o soli ovdje počinje morem. U proljeće se bazeni pune čistom morskom vodom, koja se uvodi u sustav od pet skupina plitkih bazena. U prve četiri voda postupno isparava i postaje sve koncentriranija, pri čemu proces pospješuju sunce, suho jugo, maestral i lagana bura. U petoj skupini, koju čine kristalizacijski bazeni, iz koncentrirane morske vode, odnosno salamure, kristalizira se sol. Nakon približno deset dana isparavanja na dnu nastaje sloj kristala debeo od 15 do 20 milimetara. Višak salamure tada se ispušta, a ocijeđena sol ručno se prikuplja na hrpe i odvozi u skladište. U povoljnim vremenskim uvjetima berba počinje početkom ljeta i traje do rane jeseni, prosječno 63 dana.
To je postupak koji gotovo da ne zahtijeva modernu tehnologiju. Upravo zato uvriježeno je mišljenje kako je morska sol jedan od rijetkih proizvoda koji nastaje gotovo isključivo zahvaljujući prirodi.
Kad je sol bila vrjednija od zlata
Danas je teško zamisliti kuhinju bez soli, no nekada je ona bila jedno od najvrjednijih dobara na svijetu. Zbog soli su se vodili ratovi, ubirali porezi i gradila bogatstva. Kako tvrde neki izvori, rimski vojnici dio su plaće primali upravo u soli pa od latinske riječi salarium potječe i današnja riječ za plaću u brojnim europskim jezicima.
Nin je svoju povijest gradio uz sol, zahvaljujući prvenstveno plitkom, toplom moru i velikom broju sunčanih dana. Tradicija proizvodnje soli na ninskom području povezuje se s antičkim vremenima, ali proizvodnja nije bila neprekinuta. Nakon što su Mlečani 1423. preuzeli jadranske solane, u Ninu je proizvodnja stala tijekom čitavih pet stoljeća – kako bi uništila konkurenciju u proizvodnji soli, Venecija je zatvorila većinu hrvatskih solana, tako i ninsku. Solana je potom obnovljena 1954. godine te i danas predstavlja jedan od najvažnijih izvora prihoda ovoga kraja.
Više od solane
Ninska solana danas nije samo mjesto proizvodnje, nego i jedinstveni prirodni krajolik koji se prostire na 55 hektara u plitkoj laguni Ninskoga zaljeva. Plitki bazeni privlače brojne vrste ptica močvarica, a osobito su prepoznatljive vlastelica, mala bijela čaplja, morski kulik i vodomar. Najviše ih se može promatrati tijekom proljetnih i jesenskih selidbi. Uz bazene raste i meka caklenjača, poznata kao salicornia ili slanuša, jestiva biljka prilagođena slanom tlu koja se može posluživati samostalno ili kao dodatak salatama.
Šetnja između bazena u sklopu organiziranog obilaska pruža sasvim drukčiji doživljaj Jadrana. Umjesto plaža i borova, ovdje dominiraju bijeli kristali, miris mora i tišina koju prekidaju tek povjetarac i let ptica.
Cvijet soli – najnježniji dar mora
Posebno mjesto zauzima cvijet soli, tanki sloj sitnih kristala koji se u idealnim vremenskim uvjetima stvara na površini bazena. Skuplja se ručno i s velikom pažnjom, uz pomoć drvenog mikronskog sita, a u gastronomiji je cijenjen zbog nježne teksture, kristalne strukture i prirodno prisutnih minerala. Nazivaju ga i „kavijarom soli“, a jelima se ne dodaje tijekom kuhanja, nego neposredno prije posluživanja, kao završni dodir kojim kristali zadržavaju svoju strukturu.
U sklopu Solane nalazi se i Muzej soli, gdje posjetitelji mogu upoznati povijest proizvodnje, tradicionalne alate i cijeli proces nastanka soli – od morske vode do kristala koji završavaju na našem stolu. Postav obuhvaća stare crno-bijele fotografije, nekadašnje radne alate i vagone kojima se sol prevozila iz bazena u skladište, dok interaktivna maketa solane i dokumentarni film prikazuju njezin današnji izgled i život u tome osebujnom krajoliku.
foto; Shutterstock
Doživljaj koji miriše na more
Posjet Ninskoj solani lako se može spojiti s obilaskom staroga grada Nina, u kojem se nalaze predromanička crkva sv. Križa iz 9. stoljeća, poznata kao „najmanja katedrala na svijetu“ te ostaci najvećega antičkog hrama na jadranskoj obali. U blizini su i nalazišta ljekovitoga blata, odnosno peloida koji se već desetljećima primjenjuje u terapijske svrhe, kao i duge pješčane plaže s toplim i plitkim morem. Među njima se ističe tri kilometra duga Kraljičina plaža, nazvana prema legendi o supruzi prvoga hrvatskog kralja koja je upravo ondje pronašla svoje omiljeno mjesto za odmor. Upravo ta kombinacija prirode, povijesti i gastronomije čini Nin jednom od najzanimljivijih destinacija sjeverne Dalmacije.
Možda upravo zato sol ovdje nije samo začin. Svaki kristal nosi priču o moru, suncu i vjetru koji već stoljećima zajedno stvaraju jedno od najvrjednijih prirodnih bogatstava hrvatske obale.
Foto: Visit Nin
Jeste li znali?
- Na području Solane Nin 2019. godine bilo je zabilježeno 158 vrsta ptica, među kojima 41 vrsta svrstana u neku od kategorija ugroženosti.
- Minijaturni račić slaništar živi u izrazito slanoj vodi bazena Ninske solane, u kojoj malo životinja može opstati. Kada bazeni presuše, njegova mikroskopska jajašca ostaju u isušenom sedimentu i bez vode mogu preživjeti čak deset godina.
- Nakon što su Rimljani osvojili istočnojadransku obalu, nisu bez razloga sagradili cestu od Rima do zapadne obale Apeninskog poluotoka, odakle su brodovima stizali na naše otoke. Tu su cestu nazvali Via salaria, odnosno Solna cesta.
- Porez na sol bio je toliko omražen da se ubraja među glavne uzroke Francuske revolucije. Francuska gabelle nije bila samo porez: u pojedinim krajevima ljudi su morali kupovati propisanu količinu skupe državne soli, a njezini su krijumčari završavali na galijama ili čak bili osuđivani na smrt.
- Mahatma Gandhi pretvorio je šaku soli u simbol otpora Britanskom Carstvu. Britanske kolonijalne vlasti držale su monopol nad proizvodnjom i prodajom soli: Indijci je nisu smjeli slobodno prikupljati ni prodavati, nego su morali kupovati skuplju, oporezovanu sol iz britanskih skladišta. Gandhi je zato 1930. tijekom 24 dana prepješačio oko 390 kilometara do obalnog mjesta Dandi, gdje je uzeo sol s morske obale bez plaćanja poreza i tako svjesno prekršio britanski zakon.(D.H.)
