Smješten na zelenom zagorskom brežuljku, Veliki Tabor nudi savršen spoj povijesne arhitekture, mistične atmosfere i neprocjenjive kulturne baštine.
Dok se vozite vijugavim cestama Hrvatskog zagorja, s gotovo svakog brežuljka pruža se pogled na vinograde i stare kleti, no jedan prizor odmah privlači pažnju. Na vrhu brda Hum Košnički ponosno se uzdižu moćne, zaobljene kule Velikog Tabora, jednog od najočuvanijih srednjovjekovnih i renesansnih dvoraca u ovom dijelu Europe.
Kada zakoračite unutar njegovih debelih kamenih zidina, osjetit ćete kako vas prožima duh prošlih vremena. Svaki kutak ovog zdanja, od hladnih obrambenih kula do elegantnih renesansnih arkada, krije priče o moći, ratovima, ali i o jednoj od najpoznatijih i najtragičnijih ljubavnih legendi u hrvatskoj povijesti.
Arhitektura koja je preživjela stoljeća i ratove
Veliki Tabor smjestio se na vrhu Hum Košnički, na nadmorskoj visini od 333 metra, odakle se pruža pogled na zagorske brežuljke i susjednu Sloveniju.
Oko datiranja Velikog Tabora mišljenja struke su podijeljena. Jedni zastupaju mišljenje da je najstariji dio Velikog Tabora sagrađen sredinom 15. stoljeća dok drugi smatraju da se s izgradnjom najstarijeg dijela započelo tek nakon 1502. godine.
Najstariji dio uže gradske jezgre je ujedno i njen središnji dio – peterokutni palas kasnogotičkih stilskih obilježja. Palas okružuju četiri polukružne renesansne kule spojene kurtinama i ziđem sjevernog ulaznog dijela. Užu gradsku jezgru okružuje vanjski obrambeni zid s gospodarskim objektom, renesansnim bastionom, dvije polukružne stražarnice te ulaznom četvrtastom kulom kroz koju je prolazila prilazna cesta.
Kroz povijest su se mijenjali vlasnici koji su ostavili neizbrisiv trag na izgledu dvorca. Pretpostavlja se da je palas dao sagraditi grof Fridrik II Celjski (1378.—1454.) a njegov nasljednik Ivan Vitovec je započeo izgradnju polukružnih renesansnih kula, zapadne i jugozapadne. Gradom je najduže gospodarila obitelj Rattkay (1502.—1793.) Upravo su Rattkayevi tijekom tri stoljeća svoje vladavine pretvorili grubu obrambenu utvrdu u udobniji dvorac, dodajući renesansne dvokatne galerije s unutrašnje strane dvorišta.
Nakon što Josip Ivan Rattkay 1793. godine umire bez muškog nasljednika Veliki Tabor dolazi pod upravu Ugarske komore. Tijekom 19. stoljeća izmjenjuju se vlasnici i grad postupno propada. Za vrijeme Prvog svjetskog rata grad je služio kao zatvor. Godine 1919. dvorac na licitaciji kupuje slikar Oton Iveković želeći ga spasiti od propadanja, no zbog financijskih teškoća 1938. godine prisiljen ga je prodati Banskoj upravi koja ga dodjeljuje časnim sestrama Družbe Kćeri milosrđa Trećeg reda sv. Franje. Odlaskom časnih sestara u studenom 1945. godine postaje narodnom imovinom i godinama se neprimjereno koristi, a povremeno su izvođeni najhitniji radovi na saniranju najugroženijih dijelova Velikog Tabora, financirani od tadašnjeg republičkog ministarstva kulture. Krajem osamdesetih godina 20. stoljeća Josip Štimac započeo je nizom aktivnosti revitalizaciju Velikog Tabora, a 2003. godine Muzeji Hrvatskog zagorja počinju upravljati Velikim Taborom. Ubrzo su pokrenuta arheološka i konzervatorska istraživanja i radovi na obnovi koje je financiralo Ministarstvo kulture.
Tragična sudbina i legenda o Veroniki Desinićkoj
Najveći magnet za posjetitelje i ključni dio usmene predaje ovog kraja jest priča o Veroniki Desinićkoj i Fridriku Celjskom, koja je danas službeno registrirana kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske. Fridrik, sin moćnog grofa Hermana II. Celjskog, zaljubio se u Veroniku, djevojku skromnijeg podrijetla. Unatoč oštrom protivljenju njegova oca, par je pobjegao u grad Fridrihštajn u blizini Kočevja u Sloveniji gdje su se potajno vjenčali. Grof Herman ubrzo je doznao za njihovo vjenčanje te je poslao vojsku s nalogom da uhvate ljubavnike. Fridrik je uspio spasiti Veroniku iz grada, a njega su očevi vojnici uhvatili i zatvorili u Celjsku kulu. Tu je bio zatvoren preko četiri godine te se od tada ta kula zove Fridrikova kula. Veroniku su Hermanovi vojnici zatvorili u Velikom Taboru. Herman je nesretnu Veroniku optužio da je copernica koja je zavela njegova sina. Organizirano je suđenje koje je trajalo puna dva dana, a premda ju je sud oslobodio krivnje, grof je naredio svojim vojnicima da je utope u kaci punoj vode unutar zidina Velikog Tabora. Legenda kaže da je njezino tijelo potom zazidano u obrambeni zid, a njezini jauci i danas odjekuju dvorcem tijekom vjetrovitih zimskih noći.
Ova tragična povijest ostavila je i materijalne tragove koji se i danas istražuju. Fridrikova grižnja savjesti i tuga vidljivi su na simboličkim pećnjacima u Velikom Taboru koji prikazuju Veroniku kao mističnu ribu faraoniku. Osim toga, Fridrik je ostavio skrivene poruke na freskama u kapeli svetog Ivana u Ivaniću Miljanskom, oslikanima u maniri uvredljivih portreta kako bi javno osramotio svog oca Hermana i majku Barbaru Celjsku, koje je smatrao odgovornima za ubojstvo svoje najveće ljubavi.
Što sve možete vidjeti unutar zidina
Danas je Veliki Tabor suvremeno opremljen muzej pod upravom Muzeja Hrvatskog zagorja, a njegovi posjetitelji mogu istražiti brojne prostorije koje vjerno prikazuju život nekadašnjeg plemstva i obrambene mehanizme utvrde. Šetnja započinje u unutrašnjem dvorištu kojim dominiraju elegantne renesansne arkade na dvije etaže i kameni stupovi, idealni za zamišljanje nekadašnjeg dvorskog života. Unutar zidina možete razgledati i impresivnu zbirku starog hladnog i vatrenog oružja korištenog od petnaestog do devetnaestog stoljeća, koje svjedoči o burnoj obrambenoj prošlosti utvrde. Posebno je zanimljiv salon Otona Ivekovića, prostor u kojem je živio i stvarao ovaj poznati hrvatski slikar, pronalazeći inspiraciju za svoja povijesna platna upravo u ovim zidinama, dok dvorska kapela svetog Ivana nudi mističan sakralni kutak koji i danas čuva vrijedne ostatke kasnogotičkih i baroknih zidnih oslika.
Pogled koji se pamti
Jedan od najljepših trenutaka obilaska Velikog Tabora nije skriven iza muzejskih vitrina, nego vas čeka na njegovim zidinama. S vrha utvrde pogled se pruža na valovite brežuljke Hrvatskog zagorja, vinograde, sela i šume, a za vedrih dana pogled seže sve do Slovenije. Upravo je taj panoramski položaj stoljećima bio jedna od najvećih prednosti dvorca: njegovi su stanovnici mogli na vrijeme uočiti svaki dolazak putnika ili moguće opasnosti. Danas je to mjesto na kojem se najčešće zastaje, fotografira i jednostavno uživa u krajoliku koji izgleda gotovo jednako kao prije nekoliko stoljeća.
Korisne informacije za posjetitelje
Kako biste lakše isplanirali svoj dolazak, korisno je znati da se utvrda nalazi na adresi Košnički Hum 1 u Desiniću. Najlakši pristup je osobnim automobilom iz smjera Zagreba, prateći cestu prema Zaboku, a zatim lokalnim cestama preko Tuheljskih Toplica prema Desiniću. U sklopu samog dvorca na raspolaganju su vam suvenirnica i prostor za odmor, dok se u neposrednoj blizini nalazi nekoliko seoskih domaćinstava u kojima možete kušati tradicionalna zagorska jela i tako savršeno zaokružiti ovaj izlet. (D.H.)
Jeste li znali?
- Tijekom čišćenja i restauracije Dvorca Tabor 1982. godine pronađena je ženska lubanja, što je dodatno raspirilo zanimanje za legendu o Veroniki Desinićkoj. Ipak, nikada nije potvrđeno da pripada upravo njoj.
- Slikar Oton Iveković kupio je dvorac na javnoj dražbi nakon Prvog svjetskog rata jer je bio očaran njegovom poviješću i ljepotom.
- Veliki Tabor je građen od lomljenog kamena i opeke, a debljina vanjskih obrambenih zidova na pojedinim mjestima premašuje dva metra.
- Dvorac je služio kao kulisa za snimanje nekoliko domaćih i stranih povijesnih filmova i serija zbog svog autentičnog izgleda.
- Dvorac je danas domaćin filmskih i kulturnih događanja, među kojima se posebno ističe međunarodni Tabor New Frame Film Festival.
