Na južnim padinama Pelješca vinogradi se spuštaju gotovo do mora, a sunce, kamen i sol već stoljećima stvaraju vino koje je postalo simbol hrvatskog vinarstva. Dingač nije naziv sorte, nego jedinstvenoga vinogradarskog položaja na kojem nastaju neka od najcjenjenijih crnih vina u Hrvatskoj.
Teško je ne zapitati se kako na ovakvim padinama uopće uspijeva vinova loza. Vinogradi Dingača prostiru se na južnim i jugozapadnim obroncima Pelješca, čiji nagib iznosi od 10 do čak 60 stupnjeva. Trsovi kao da izrastaju iz samoga krša, iz tla siromašnog zemljom, okrenuti prema moru koje reflektira sunčevu svjetlost. U takvu krajoliku granica između vinograda, stijene i pučine gotovo nestaje.
Prvo hrvatsko vino sa zaštićenim podrijetlom
Na tim padinama raste autohtoni plavac mali, sorta koja ovdje daje moćna vina visokog udjela prirodnog alkohola. U njima se mogu prepoznati bogate arome suhih šljiva, smokava, višanja i mediteranskog bilja, dok odležavanjem postaju punija, mekša i skladnija.
Ugled Dingača nije nastao preko noći. Još 1961. godine ovaj je vinogradarski položaj postao prvi u Hrvatskoj koji je dobio službenu zaštitu zemljopisnog podrijetla, čime je postavio temelje modernog sustava zaštite hrvatskih vina. I više od šest desetljeća kasnije, Dingač se smatra mjerilom kvalitete kada je riječ o crnim vinima iz Dalmacije.
Kad su magarci bili jedini prijevoz
Danas se iz Potomja do vinograda Dingača stiže cestom kroz tunel, ali nekada je berba izgledala sasvim drukčije. Vinogradari su preko brda odlazili do nasada, a ubrano grožđe na magarcima i mazgama vraćali prema svojim podrumima. Put kozjim stazama trajao je više od sat vremena.
Otvorenjem 400 metara dugog tunela Dingač 29. studenoga 1975. put je skraćen s gotovo 20 na samo četiri kilometra, čime je znatno olakšan pristup vinogradima. Uski prolaz kroz brdo poslije je postao i turistička atrakcija.
Doživljaj koji počinje među trsovima
Posjet Dingaču nije rezerviran samo za ljubitelje vina. Izlazak iz tunela donosi prizor zbog kojeg uistinu vrijedi zastati: pred putnikom se otvaraju pučina, obrisi Korčule i Mljeta te redovi vinove loze koji se spuštaju prema obali.
Na različitim dijelovima Pelješca djeluju obiteljske vinarije poput Matuška, Miloša, Skaramuče, Bartulovića i Madirazze. Brojne nude degustacije, najčešće uz prethodnu najavu, dok ponuda sireva, pršuta, maslinova ulja i drugih lokalnih proizvoda ovisi o pojedinoj kušaonici. Svaka od njih na svoj način pripovijeda priču o životu na kamenu i vinu koje dozrijeva pod neumoljivim pelješkim suncem.
Vinogradi isklesani u kamenu
Dingač je mjesto koje pokazuje koliko su ljudi bili uporni stvarajući vinograde ondje gdje se činilo da je to gotovo nemoguće. Kako bi obuzdali strminu i zaštitili tlo od erozije, generacijama su krčili teren i podizali kamene terase. Kamen koji su pritom vadili slagali su u suhozide, pretvarajući zapreku u oslonac vinogradu. I danas svaki od tih zidova i terasa podsjeća koliko je truda trebalo da loza pusti korijen na ovim obroncima.
Trag toga rada ostao je u krajoliku, ali i u vinu koje iz njega dolazi.
To je Pelješac pretočen u čašu – snažan, topao i pomalo surov, ali nezaboravan.
Jeste li znali?
- Vinogradi Dingača godišnje imaju oko 2.900 sunčanih sati, a sunčeve zrake dodatno se odbijaju od mora i bijelog kamena, što pridonosi iznimnoj koncentraciji šećera i aroma u grožđu.
- Pri podizanju vinograda na Dingaču potporni zidovi terasa moraju se graditi izvornim materijalom s dingačkih strmina, a dovoženje zemlje s drugih područja nije dopušteno jer bi promijenilo sastav tla i utjecalo na autentičnost vina.
- Pelješki Benmosche Family Dingač posluživao se 2021. godine tijekom inauguracije američkog predsjednika Joea Bidena. Vino je nastalo zahvaljujući suradnji obitelji nekadašnjeg čelnika AIG-a Roberta Benmoschea i pelješke vinarske obitelji Bura-Mrgudić.
- Dingač se smije prodavati samo u bocama od tamnozelenog ili smeđeg stakla. Propis dopušta boce od uobičajenih 0,75 litara, ali i velike formate zapremnine čak 18 litara.
-
Devetlitarska boca Dingača Saints Hills iz berbe 2010. prodana je na humanitarnoj dražbi u Münchenu za 4500 eura. Butelja od 0,75 litara limitiranog vina Ernest Tolj Dingač tada je stajala 500 eura, zbog čega se smatrala jednim od najskupljih hrvatskih vina. Prihod od prodaje bio je namijenjen djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Boca je imala platinasti ukras, a njezin je dizajn osvojio međunarodnu nagradu Red Dot. (D.H.)
