Na šumovitim padinama Dilja, daleko od mora, skriva se malo jezero neobičnog izgleda. Tamnozelena voda koja se na trenutke prelijeva u modru, okružena šumom i trskom, razlog je zbog kojeg su mu nadjenuli nadimak „Modro oko Slavonije”. No još je zanimljivija priča koja se krije ispod njegove površine – okolni vapnenački slojevi s fosilima riba i školjki podsjećaju na vrijeme kada je ovim prostorom bilo Panonsko more.
Sovsko jezero nalazi se u blizini sela Sovski Dol, na sjevernim padinama Dilja, na oko 430 metara nadmorske visine. Samo jezero zauzima oko 3600 četvornih metara, dok zaštićeni značajni krajobraz obuhvaća oko 68 hektara.
Smješteno je u maloj prirodnoj depresiji, a njegov oblik i tamna modrozelena boja doista podsjećaju na oko. Okružuju ga trska i rogoz, dok se s istočne i sjeveroistočne strane nad jezerom nadvijaju šume hrasta kitnjaka i običnog graba.
Zbog svega toga prizor je pomalo nestvaran – više nalikuje nekom skrivenom planinskom jezeru nego mjestu koje biste očekivali pronaći u Slavoniji.
Tragovi mora koje odavno nema
Iako danas izgleda kao mirno malo jezero usred kontinenta, njegovo je okruženje sačuvalo tragove puno starije priče.
Sovsko jezero smatra se posljednjim ostatkom Panonskog mora u Hrvatskoj, a jedan od pokazatelja za to su okolni vapnenački slojevi u kojima su pronađeni fosili riba i školjki.
Upravo taj kontrast čini ga zanimljivim: danas oko njega možete čuti ptice i žabe, šetati šumom i sjediti uz vodu, a stijene u okolici pričaju priču o vremenu kada je ovim prostorom izgledao sasvim drukčije.
Jezero koje je, prema legendi, nastalo od suza
Uz Sovsko jezero veže se i jedna stara slavonska legenda, zabilježena još u 19. stoljeću.
Prema priči, braća Petar i Jakob bili su okrutni gospodari koji su tlačili svoje kmetove. Njihova sestra Danica zbog toga je činila pokoru i danima i noćima plakala, sve dok se nije utopila u vlastitim suzama.
Od njezinih suza nastalo je jezero, a prema jednoj verziji legende ono se čak premjestilo na mjesto na kojem se nalazi i danas.
Legenda je toliko vezana uz mjesto da su njezini dijelovi danas uklesani na pločama oko izvora.
Malo jezero, ali važno stanište
Sovsko jezero nije zanimljivo samo zbog izgleda i legendi. Riječ je o močvarnom staništu velike bioraznolikosti, a takvih je područja u svijetu sve manje. Jezero je važno utočište pticama močvaricama poput trstenjaka, liske, gnjuraca i divljih pataka, a ovdje se mogu susresti i siva čaplja, različite vrste vodozemaca i gmazova.
Posebno je zanimljiv podatak da u samom jezeru živi samo jedna vrsta ribe – zlatni karas.
Područje je od 1989. godine zaštićeno kao značajni krajobraz, a nalazi se i u ekološkoj mreži Natura 2000.
Oko jezera vodi i kratka šetnja
Ovdje ne morate samo sjediti uz vodu. Oko jezera je uređena 556 metara duga poučna šetnica, otvorena 2022. godine. Izgrađena je od drvenih elemenata na pilotima, a uz nju se nalaze dva mala mola s odmorištima i četiri poučna panoa.
Za one koji žele malo dulju šetnju postoji i Sovsko jezero Trail, kružna staza duga 5,45 kilometara. Ruta prolazi šumskim i makadamskim putevima, vodi do vidikovca i vraća se prema jezeru preko drvenog mosta. Predviđeno trajanje pješačenja je oko sat i deset minuta.
A pogled se najljepše otvara s drvenog vidikovca Jezero Brdo, istočno od samog jezera.
Mjesto za izlet, ali i za malo mira
Okolica je uređena za boravak u prirodi, pa je Sovsko jezero zanimljivo i za obiteljski izlet, piknik ili jednostavnu šetnju bez velikih planinarskih ambicija.
A možda je upravo to njegova najveća čar – nije golema atrakcija, nema spektakularne slapove ni visoke vrhove, nego je malo, mirno i pomalo skriveno mjesto s pričom koja seže puno dalje od današnjeg krajolika.
Jer dok sjedite uz njegovu tamnu vodu, teško je zamisliti da su stijene oko vas nekada bile dio svijeta kojim je dominiralo Panonsko more.
Jeste li znali?
- Sovsko jezero zovu i „Modro oko Slavonije” zbog oblika i tamne modrozelene boje koja se na trenutke prelijeva u modru.
- Smatra se posljednjim ostatkom Panonskog mora u Hrvatskoj, a okolni vapnenac sadrži fosile riba i školjki.
- Prema legendi, jezero je nastalo od suza djevojke Danice, koja je plakala zbog svoje zle braće.
- U jezeru živi samo jedna vrsta ribe – zlatni karas.
- Jezero je važno močvarno stanište za brojne ptice, vodozemce i druge životinje.
- Okružuju ga šume hrasta kitnjaka i običnog graba, dok su rubovi obrasli trskom i rogozom.
- Oko jezera je uređena 556 metara duga poučna šetnica, a postoji i kružna staza od 5,45 kilometara.
- Područje je zaštićeno kao značajni krajobraz od 1989. godine i dio je ekološke mreže Natura 2000.
