U starom franjevačkom samostanu više od 3.000 školjaka otkriva svijet mora od Makarskog primorja do najudaljenijih oceana – i priču o čovjeku koji je cijeli život posvetio prirodi
Makarsku većina posjetitelja upozna kroz more, plaže i Biokovo. No, u starom dijelu franjevačkog samostana, zaštićenom spomeniku kulture, skriva se mjesto u kojem je more dobilo sasvim drugačiju priču – onu ispričanu kroz više od 3.000 školjaka iz različitih krajeva svijeta.
Riječ je o Malakološkom muzeju Franjevačkog samostana u Makarskoj, koji je za javnost otvoren 1963. godine. Njegova priča, međutim, počinje nekoliko godina ranije – u jesen 1959., kada je dr. fra Jure Radić sa suradnicima počeo prikupljati školjke na području Makarskog primorja.
Sve je počelo školjkama s makarske obale
Fra Jure Radić bio je mnogo više od osnivača muzeja. Bio je prirodoslovac, malakolog, botaničar i ekolog, a upravo je on kasnije osnovao i Biokovski botanički vrt Kotišina te Institut „Planina i more“.
Kao sin pomorca, od djetinjstva je bio vezan uz more i njegove darove, a posebno ga je privlačio svijet školjaka. Ono što je počelo kao prikupljanje primjeraka s lokalne obale postupno je preraslo u ozbiljnu prirodoslovnu zbirku.
U njezinu su rastu važnu ulogu imali lokalni ribari, donatori i kolekcionari iz drugih krajeva svijeta. Školjke iz Jadrana razmjenjivale su se za primjerke iz drugih mora, pa je zbirka s vremenom počela pričati priču koja je daleko nadilazila Makarsko primorje.
Od lokalne zbirke do putovanja kroz svjetska mora
Danas se uz jadranske vrste mogu vidjeti školjke i puževi iz Havaja, Oceanije, Kalifornije, Kine, Japana, Kariba, Australije, Madagaskara, Tanzanije, Filipina, Indonezije, Crvenog mora, Antarktike i područja Koraljnog grebena.
Razlike u oblicima, bojama i strukturama pokazuju koliko je svijet mekušaca raznolik. Neke ljušture djeluju gotovo nestvarno, druge su nježne i pravilne, a neke svojim oblicima podsjećaju na male skulpture.
I upravo u tome leži jedna od posebnosti muzeja – ono što na plaži često doživljavamo kao običnu školjku ovdje postaje trag o životu u moru, okolišu u kojem je vrsta živjela i nevjerojatnoj raznolikosti prirode.
Školjke nisu bile samo ukras – nekada su bile i novac
Školjke nisu zanimljive samo zbog toga kako izgledaju. Njihove ljušture nastaju kao zaštita mekušaca, a njihovi oblici, boje i strukture rezultat su prilagodbi različitim životnim uvjetima.
Zato pogled na zbirku zapravo otvara malo drukčije pitanje: kako je moguće da jedna skupina životinja razvije toliko različitih oblika i veličina?
Od sitnih primjeraka do velikih i upečatljivih ljuštura, zbirka pokazuje koliko se priroda može poigrati formom – bez da ijedan primjerak bude samo „ukras“.
Kroz ljudsku povijest školjke su imale mnogo više uloga nego što danas možemo zamisliti. Koristile su se kao hrana, ukrasi, nakit, jednostavni alati i u različitim obredima, a ljušture pojedinih vrsta služile su i kao jedno od najstarijih poznatih sredstava plaćanja.
Zato priča o školjkama nije samo prirodoslovna. Ona govori i o tome kako je čovjek kroz stoljeća koristio ono što je pronalazio u moru – od svakodnevnih potreba do trgovine i simboličke vrijednosti.
Fra Jure Radić: čovjek koji je spojio more, Biokovo i znanost
Priča o muzeju teško se može odvojiti od njegova osnivača. Fra Jure Radić svoje je zanimanje za prirodu pretvorio u dugogodišnji znanstveni i istraživački rad.
Uz malakološku zbirku, iza njega je ostao i vrijedan herbarij biljaka Biokova, kao i manje paleontološke zbirke s fosilima amonita, rudista, mekušaca i algi.
Njegov je rad tako povezao dva naizgled različita svijeta – more i planinu. I danas je upravo ta povezanost jedan od zanimljivijih ključeva za razumijevanje prirodne baštine Makarske.
Muzej koji čuva više od školjaka
Malakološki muzej nije tek zbirka lijepih i neobičnih ljuštura. On je svojevrsni mali prozor u svijet prirode, ali i podsjetnik na vrijeme kada se prirodoslovlje često gradilo strpljivim prikupljanjem, razmjenom primjeraka i bilježenjem onoga što je pronađeno na terenu.
Stalni postav obnovljen je 2018. godine, a zbirka i danas raste zahvaljujući novim donacijama.
Tako je ono što je počelo prije više od šest desetljeća skupljanjem školjaka na lokalnoj obali preraslo u zbirku koja Makarsku povezuje s morima i oceanima na gotovo svim krajevima svijeta.
I možda je upravo to ono što ovaj muzej čini zanimljivim za posjet. U grad u koji se dolazi zbog mora možete ući i zaviriti u ono što ono skriva. Umjesto pogleda prema pučini, ovdje vas čekaju tisuće tragova života iz mora – od onih s obližnjeg Jadrana do primjeraka prikupljenih na drugim krajevima planeta.
A iza svega stoji priča koja je počela sasvim lokalno: čovjek, makarska obala i nekoliko školjaka koje su s vremenom postale temelj jedne od zanimljivijih prirodoslovnih zbirki na hrvatskoj obali.
Jeste li znali?
- Zbirka je počela nastajati 1959. godine na području Makarskog primorja.
- Malakološki muzej otvoren je za javnost 30. travnja 1963. godine.
- U postavu je izloženo više od 3.000 primjeraka školjaka.
- Primjerci ne dolaze samo iz Jadrana, već i iz brojnih mora i oceana svijeta.
- U muzeju se čuvaju i herbarij biljaka Biokova te paleontološka zbirka.
- Osnivač muzeja, fra Jure Radić, osnovao je i Biokovski botanički vrt Kotišina.
- Ljušture nekih mekušaca u prošlosti su služile i kao sredstvo plaćanja.
