Od više od 30 vinarija i slavnih pjenušaca do rudarske greblice, Michelinove gastronomije, šumskih staza i srednjovjekovnih ruševina – Plešivica je puno više od vinske destinacije
O Plešivici smo već pisali kao o kraju u kojem nastaju neki od najboljih hrvatskih pjenušaca – i upravo je ta vinska priča godinama jedan od njezinih najvećih aduta. No sada je stigla i nova međunarodna potvrda njezine privlačnosti: ugledni britanski The Guardian objavio je veliki putopis o Samoboru, Samoborskom gorju i Plešivici, a upravo je krajolik jaskanskih bregova opisao kao onaj koji bi mogao „nadmašiti Toskanu“.
Dok smo u prethodnoj priči istražili zbog čega se Plešivicu smatra jednom od najzanimljivijih hrvatskih vinskih regija, Guardianov tekst otvara novu perspektivu – onu u kojoj vino postaje tek jedan dio puno šireg doživljaja. Ovdje se u istom izletu mogu spojiti vinogradi i pjenušci, vrhunska gastronomija, tradicijski okusi, šumske staze, slapovi i povijesna baština.
Jer ako ste Plešivicu dosad poznavali prvenstveno po pjenušcima, vrijeme je da je upoznate i izvan podruma.
Više od 30 vinarija na vinskoj cesti
Vino, naravno, ostaje u središtu plešivičke priče.
Plešivička vinska cesta vodi kroz slikovite brežuljke između Plešivice i Jastrebarskog, a uz nju je raspoređeno više od trideset vinarija. Vinogradi se penju po strmim padinama između šumovitih brežuljaka, a upravo su pjenušci jedan od zaštitnih znakova ovog kraja.
The Guardian je na svom putovanju posjetio i Griffin Winery, gdje je uz pjenušac kušao lokalne sireve i suhomesnate proizvode, a posebnu je pažnju posvetio i obitelji Korak te njihovoj vinariji i restoranu s Michelinovom zvjezdicom.
Kod Koraka se vinska priča prirodno nastavlja na gastronomiju. Četvrta i peta generacija obitelji zajedno radi na imanju, dio namirnica dolazi iz vlastitog uzgoja, a ostatak od lokalnih proizvođača. Jelovnik se pritom mijenja sa sezonom – ono čega nema u prirodi i na lokalnim gospodarstvima, nema ni na tanjuru.
Kad vino zamijene šuma i slapovi
A samo nekoliko kilometara dalje počinje sasvim drugačija Plešivica.
Samoborsko gorje i Žumberak ispresijecani su šumskim stazama kojima vikendom rado odlaze Zagrepčani – pješice ili biciklom. Šume graba, hrasta i bukve, potoci i slapovi stvaraju krajolik koji je potpuno drugačiji od onoga koji ćete upoznati u vinskim podrumima.
The Guardian je posebno izdvojio Potočnu dolinu Slapnicu i slapove Vranjaka, a u priči se našao i Okić, čije se ruševine starog grada nalaze na gotovo 500 metara nadmorske visine.
Za one koji žele aktivniji izlet, tu je i Japetić, najviši vrh Samoborskog gorja, visok 879 metara. S razgledne piramide pogled se za vedrih dana pruža prema Pokuplju, Žumberku, Medvednici, Kleku pa i Alpama.
Upravo zato Plešivica nije destinacija koju morate obilaziti po unaprijed zadanom rasporedu. Možete krenuti na kratku šetnju, produžiti do vidikovca, zastati u vinariji i dan završiti za stolom.
I onda – ono što se jede na Plešivici
Ako je vino zaštitni znak kraja, gastronomija je ono što cijeli doživljaj zaokružuje.
The Guardian je posebno istaknuo rudarsku greblicu, tradicionalnu slanu pitu iz Ruda punjenu sirom i različitim dodacima poput oraha, mrkve ili zelenja. Nekada su je pripremale žene rudara, a danas je važan dio lokalne tradicije i ima zaštićeni status na razini Europske unije.
Na Plešivici se susreće i srodni copanjek, tanko slano pecivo sa sirom i zelenjem koje se nekoć lako nosilo u vinograde kao obrok radnicima.
A upravo takva jela daju vinskom izletu ono nešto više – umjesto da samo kušate vino, upoznajete i kraj iz kojeg je ono poteklo.
Plešivica za ljubitelje sporijih izleta
Možda je upravo u tome i najveća vrijednost ovog kraja. Ne morate ovdje imati strogo isplaniran dan. Možete krenuti prema Samoboru na kremšnitu, nastaviti prema Rudi i probati greblicu, prošetati Samoborskim gorjem, zastati kod Okića, a poslijepodne provesti u nekoj od plešivičkih vinarija.
Ili sve okrenuti naopako – najprije rezervirati ručak i degustaciju, a potom krenuti u laganu šetnju kroz vinograde.
The Guardian je upravo taj spoj prepoznao kao posebnost ovog dijela Zagrebačke županije – prirodu, vinograde, lokalnu hranu i baštinu, daleko od klasičnih turističkih ruta.
Jesen je idealna za posjet
A vrijeme za ovakav izlet teško da može biti bolje. Krajem rujna vinogradi ulaze u najživlji dio godine, šume polako mijenjaju boje, a na stolove stižu jesenske namirnice.
Dodatni razlog za posjet su Dani vina u Jastrebarskom, koji se ove godine održavaju od 25. do 27. rujna. I sam The Guardian u svom tekstu ističe festival, uz očekivanje da će jesenski dani donijeti i trufe i gljive na stolove Samoborskog gorja.
To znači da Plešivica upravo sada nudi ono zbog čega se na nju vrijedi vratiti – čak i ako ste je već jednom posjetili zbog vina.
Jer prvi put možda dolazite zbog pjenušca, ali drugi put shvatite da je pjenušac samo početak priče.
A možda je upravo zato Guardianova usporedba s Toskanom toliko zanimljiva. Ne zato što Plešivica treba biti nečija kopija, nego zato što i sama ima ono što velike vinske regije čini privlačnima: prepoznatljiv krajolik, snažnu gastronomiju, obiteljske priče, tradiciju i osjećaj da se ovdje još uvijek putuje – a ne samo dolazi na odmor. (D.H.)
Jeste li znali?
- Prvi organizirani planinarski izlet u Hrvatskoj održan je 1875. godine, a cilj su bili upravo Oštrc i Plešivica.
- Prva hrvatska alpinistica bila je žena – književnica Dragojla Jarnević koja se 1843. popela južnom stjenovitom stranom na Okić.
- Plešivica ima i Michelinovu priču – restoran Korak nagrađen je Michelinovom zvjezdicom i zelenom Michelinovom zvjezdicom za održivost.
- Na Plešivici nastaje i rijetki crveni pjenušac – Griffin Dark Side, napravljen od crnih sorti.
- Samoborsko gorje i Žumberak iznimno su bogati biljnim svijetom – na širem području Parka prirode zabilježeno je 38 vrsta orhideja.
- Plešivička vinska cesta na karti oblikuje srce i povezuje brojne vinarije između Plešivice i Jastrebarskog.
