Tulove grede su markantni konglomerat vapnenačkih stupova i tornjeva na južnom dijelu Velebita, smješten neposredno iznad povijesne Majstorske ceste. Njihov dramatičan izgled nije osvojio samo planinare i fotografe – upravo je ovaj kameni krajolik poslužio kao kulisa za legendarne filmove o Winnetouu.
Kada se vozite autocestom prema Dalmaciji, neposredno prije ulaza u tunel Sveti Rok, s desne se strane izdiže neobična kamena kruna. To su Tulove grede, stjenoviti greben koji izgleda kao da su ga divovi isklesali usred planinskog masiva. Miris bure, oštri obrisi stijena i prostranstvo koje se otvara prema moru stvaraju upečatljiv prvi susret s ovim dijelom Velebita.
Kako je nastala velebitska kamena kruna
Tulove grede su klasičan primjer izrazitog krša. Ovaj stjenoviti greben dug je oko jedan kilometar, a najviši vrh doseže 1120 metara nadmorske visine. Nastale su dugotrajnim procesom kemijskog i mehaničkog trošenja vapnenca. Kroz milijune godina, kiša, snijeg, mraz i jaki vjetrovi, posebno velebitska bura, otapali su i oblikovali mekše dijelove stijena, ostavljajući iza sebe čvrste, okomite stupove, tornjeve i duboke pukotine koji danas čine ovaj prepoznatljiv reljef.
Put do podnožja kroz povijesnu Majstorsku cestu
Do Tulovih greda najlakše se dolazi povijesnom Majstorskom cestom. Kako bi se skratio put do Dalmacije, 1825. g. počela je gradnja transvelebitske prometnice na relaciji Sveti Rok – Mali Alan – Obrovac. Djelo je poznatoga graditelja planinskih cesta i graničarskog časnika Josipa Kajetana Knežića. Gradnja ove 41 km duge prometnice potpuno je završena 1832. godine. Način na koji je Knežić proveo trasu po strmoj velebitskoj padini s brojnim serpentinama između klisura i kukova u to je vrijeme predstavljao veliki napredak u cestogradnji. Smatra se remek-djelom cestogradnje 19. stoljeća te je danas zaštićeno kulturno dobro i jedan od simbola Parka prirode Velebit. Po toj novoj velebitskoj transverzali, osim trgovačkog, od početka se odvijao i poštanski promet između Beča i Zadra. Polazišna točka za uspon nalazi se na ravni Podprag, u blizini crkvice svetog Frane, odakle se pruža pogled na stjenovite tornjeve.
Ove godine najavljena je obnova Majstorske ceste. Park prirode Velebit u suradnji s Hrvatskim cestama pripremio je i prijavio prijedlog projekta izrade projektno-tehničke dokumentacije za sanaciju najoštećenijih i najugroženijih dijelova povijesne Majstorske ceste, i to na njezinom reprezentativnom dijelu u području Tulovih greda.
Planinarske staze i uspon na vrh
Uspon na Tulove grede nudi dinamično iskustvo koje kombinira laganu šetnju travnatim padinama i zahtjevnije penjanje kroz stijene. Za siguran posjet važno je znati osnovne tehničke detalje:
Avantura započinje na parkiralištu uz povijesnu Majstorsku cestu, nedaleko od vjetrobrana na Malom Alanu. Do samog vrha trebat će vam oko sat i pol do dva sata ugodnog hoda. Prvi dio staze vodi vas kroz pitome, travnate doline, no pravi izazov slijedi na samom kraju. Završni uspon kroz stijene iznimno je strm i osiguran čeličnim sajlama, pa zahtijeva oprez i osnovne planinarske vještine. Trud se itekako isplati jer se s vrha otvara veličanstven pogled na Ravne kotare, plavetnilo Novigradskog i Karinskog mora te otoke zadarskog arhipelaga.
Filmska kulisa i mitski dom gorskih vila
Ovaj je prostor duboko utkan u lokalnu predaju i pop-kulturu. Prema narodnim vjerovanjima, na Tulovim gredama živjele su velebitske vile, ali i opasni zmaj iz Orlovca te Crna kraljica koja je donosila nesreću.
U novije doba, od 1963. do 1968. godine ovaj surovi pejzaž poslužio je kao savršena kulisa za snimanje legendarnih filmova o indijanskom poglavici Winnetouu, snimanih prema romanima Karla Maya. Ljubitelji ovih filmova i danas posjećuju lokacije na kojima su snimane ključne scene, a na stijenama se nalaze i spomen-ploče posvećene tim vremenima. Iako je uslijed bujanja vegetacije posljednjih desetljeća izgled kanjona dosta promijenjen, mjesta snimanja su još uvijek prepoznatljiva. Kako je to izgledalo u filmu pogledajte ovdje.
Posebno je značajna vrtača Dolac s južne strane greda, koja je tijekom 1960-ih godina predstavljala američki Divlji zapad. Upravo su Tulove grede u filmskoj priči odabrane kao mitsko mjesto na kojem legendarni poglavica umire. Poveznica s ovim krajem ostala je toliko snažna da je supruga glumca Pierrea Bricea, prvog i najpopularnijeg glumca koji je utjelovio lik Winnetoua, nakon njegove smrti prosula njegov pepeo po ovom velebitskom vrhu, čime je ovaj krški div postao vječno počivalište filmske legende.
Velebitski vjetrovi i trajna privlačnost
Posjet Tulovim gredama pruža rijedak spoj povijesti, geologije i planinarskog uzbuđenja. Bilo da se odlučite za vožnju povijesnom cestom ili za zahtjevan uspon do samog vrha, ovaj kameni masiv nudi duboko poštovanje prema snazi prirode koja ga je oblikovala.
Jeste li znali?
- Gradnja Majstorske ceste, koja vodi do podnožja greda, trajala je sedam godina, a radnici su probijali stijene koristeći primitivne alate i barut.
- Na Tulovim gredama snimane su brojne scene smrti Winnetoua, a na ovom području nalazi se i grob fiktivnog lika Apacha, postavljen kao spomenik za posjetitelje.
- Područje Tulovih greda bilo je važno strateško uporište tijekom Domovinskog rata, o čemu danas svjedoče spomen-obilježja uz stazu.
- Zbog specifičnog položaja, bura ovdje može doseći orkanske brzine, zbog čega je na obližnjoj cesti izgrađen poseban kameni vjetrobran.
- Iako izgledaju nepristupačno, u podnožju stijena nalazi se nekoliko dubokih jama i špilja koje su još uvijek predmet speleoloških istraživanja.
