Nekada je ovdje živjelo gotovo 180 ljudi, a danas među kamenim kućama, starim mlinom i gustirnom možete pronaći jedno sasvim drugačije lice Hvara.
U kamenoj klisuri iznad hvarske uvale Milna nalazi se selo koje je teško smjestiti u današnju sliku Hvara.
Nema ovdje luksuznih hotela, glasnih beach barova ni gužve kakvu povezujemo s najpoznatijim dijelovima otoka. Umjesto toga, između kamenih kuća provlače se uske ulice, uz stare zidove raste zelenilo, a na pojedinim mjestima još su vidljivi tragovi života kakav se ovdje vodio prije više od stotinu godina.
To je Malo Grablje. Danas je gotovo napušteno, ali nije napušteno u potpunosti. U njegove kamene ulice ponovno dolaze ljudi – i to ne samo da bi ih razgledali.
Nekada je ovdje živjelo gotovo 180 ljudi
Danas je teško zamisliti da je Malo Grablje nekoć bilo malo, ali sasvim živo hvarsko selo.
Godine 1910. u njemu je živjelo 178 stanovnika. Živjelo se od zemlje i onoga što je otok mogao ponuditi – vinove loze, maslina, stočarstva, ali i uzgoja buhača i ružmarina.
Selo je imalo vlastiti mlin, zadrugu, školu, crkvu i veliku gustirnu. Nije bilo samo skup kamenih kuća, nego uređena zajednica u kojoj je postojao svakodnevni život.
A onda je vinograde pogodila bolest koja je promijenila sudbinu brojnih mjesta na Jadranu.
Filoksera je promijenila sve
Kada je filoksera poharala hvarske vinograde, jedan od važnih izvora prihoda za stanovnike Malog Grablja nestao je.
Ljudi su počeli odlaziti. Dio stanovništva preselio se u obližnju Milnu, bliže moru i novim mogućnostima za život.
Selo se postupno praznilo.
Posljednji stanovnik Malog Grablja otišao je 1968. godine.
Od tada su kamene kuće ostale uglavnom bez svojih stanara, ali su mnogi tragovi nekadašnjeg života ostali sačuvani.
Mlin koji pamti drugo vrijeme
Jedan od najzanimljivijih ostataka tog života nalazi se u starom mlinu za masline iz 1884. godine. Mlin je imao dva kola i služio je stanovnicima sela za preradu maslina. Bio je to prostor u kojem se nekada radilo, susretalo i ovisilo jedni o drugima. U selu je postojala i zadruga, a u jednoj od komunalnih kuća bio je uređen stan za učiteljicu.
Tu su još crkva sv. Teodora i velika seoska gustirna, a sačuvana je i izvorna struktura naselja. Zato Malo Grablje danas nije zanimljivo samo zbog toga što je napušteno. Zanimljivo je zato što se u njegovom rasporedu još uvijek može iščitati kako je izgledao život jednog hvarskog sela.
Kad se prođe kroz selo, lako je primijetiti koliko su kuće i gospodarske zgrade povezane s terenom.
Nisu građene kao ukras, nego prema potrebama ljudi koji su ovdje živjeli. Kamen je bio građevinski materijal, gustirna je čuvala vodu, mlin je služio gospodarstvu, a kuće i uske ulice bile su prilagođene životu u zahtjevnom otočnom krajoliku.
Upravo zato šetnja Malim Grabljem više podsjeća na ulazak u sačuvani komadić nekadašnjeg Hvara nego na obilazak klasične turističke atrakcije.
A onda se među tim kamenim zidovima ponovno počela osjećati hrana
I tu dolazimo do neobičnog obrata. Iako je selo ostalo bez svojih stanovnika, nije ostalo potpuno bez života. U jednoj od starih kuća danas radi Stori Komin, konoba koja je postala razlog zbog kojeg mnogi dolaze upravo u Malo Grablje.
Na jelovniku su jednostavna domaća jela, među kojima su hobotnica i janjetina pripremljene ispod peke, uz domaće vino. Peka se ovdje ne jede u nekom novom restoranu napravljenom da izgleda tradicionalno. Jede se među kamenim kućama stvarnog starog sela.
Upravo je taj spoj jedan od razloga zbog kojih je Malo Grablje privuklo pažnju i izvan Hrvatske. O konobi je pisao i New York Times, nakon čega su počeli dolaziti i gosti iz SAD-a i drugih dijelova svijeta.
Tako danas u selo u kojem su se nekada ljudi iseljavali ponovno dolaze ljudi – samo iz potpuno drugog razloga.
I jedna legenda
Uz Malo Grablje veže se i zanimljiva lokalna legenda prema kojoj je selo osnovao izvanbračni sin engleskog kralja Henrika VIII. Prema toj priči, nakon brodoloma je završio na Hvaru, zaljubio se u lokalnu djevojku i s njom osnovao naselje.
Zvuči kao filmski scenarij, ali riječ je upravo o tome – legendi, a ne povijesno potvrđenom događaju. I možda je baš zato bolje pustiti je da ostane dio lokalne mašte. (D.H.)
