Milijunima godina priroda je kap po kap stvarala podzemni svijet siga, dvorana i prolaza koji danas oduševljava posjetitelje iz cijelog svijeta.
Neke od najljepših hrvatskih prirodnih atrakcija ne nalaze se na vrhovima planina ni uz morsku obalu. Da biste ih doživjeli, potrebno je krenuti upravo suprotnim smjerom – duboko ispod zemlje.
Poznata dubina Lokvarke iznosi oko 275 metara, dok njezin turistički uređeni dio seže približno 70 metara ispod površine. U njemu se otvara fascinantan svijet dvorana i prolaza, ukrašen sigama koje je voda oblikovala kap po kap tijekom tisuća godina. Kameni stupovi, stalaktiti i stalagmiti stvaraju prizore koji izgledaju kao da pripadaju nekom drugom planetu.

Najdublja turistički uređena špilja u Hrvatskoj
Špilja Lokvarka, smještena u srcu Gorskog kotara, najdublja je turistički uređena špilja u Hrvatskoj. Duljina dosad istraženih podzemnih kanala iznosi 1.179 metara, dok je ukupna poznata dubina oko 275 metara, a posjetitelji tijekom obilaska mogu razgledati prve četiri podzemne etaže, spuštajući se oko 70 do 75 metara ispod površine. Obilazak u pratnji vodiča traje oko 45 do 60 minuta, a brojne kamene i metalne stepenice pretvaraju ga u pravu malu avanturu.
Temperatura u špilji tijekom cijele godine iznosi oko 8 °C, pa je i usred ljeta ovdje ugodno svježe. Svaki zavoj otkriva drukčije oblike i boje špiljskih ukrasa.

Šest etaža podzemnog svijeta
Preostale dvije etaže rezervirane su isključivo za speleologe. Do Djevičanske dvorane i Gordanove etaže vode uski okomiti prolazi kojima povremeno protječe voda, zbog čega nisu dostupne posjetiteljima.
Na dubini od čak 275 metara nalazi se Gordanova etaža – najveća dvorana špilje kroz koju prolazi podzemni tok rijeke Lokvarke. Ispunjena je golemim kamenim blokovima teškim i do 30 tona, što svjedoči o snazi procesa koji su oblikovali špilju.

Dom rijetkih podzemnih stanovnika
Lokvarka nije posebna samo po svojim sigama. Ona je i dom brojnim rijetkim životinjskim vrstama koje su se potpuno prilagodile životu u mraku. U špilji žive podzemni pauci, stonoge, kornjaši i druge vrste koje se mogu pronaći samo u ovakvim staništima.
Posebnu zanimljivost krije Djevičanska dvorana, u kojoj su znanstvenici pronašli Croatodirus ozimeci, iznimno rijetkog endemskog kornjaša koji zasad nije zabilježen nigdje drugdje na svijetu. Upravo zato Lokvarka nije samo turistička atrakcija, nego i vrijedno prirodno nalazište koje i danas privlači speleologe i znanstvenike.

foto: Shutterstock
Doživljaj koji se ne zaboravlja
Posjet Lokvarki pruža putovanje kroz vrijeme i podsjeća koliko je priroda moćan stvaratelj. Dok iznad nje šume Gorskog kotara pozivaju na planinarenje i odmor, u špilji vladaju tišina, hladnoća i posve drukčiji ugođaj.
A kad ponovno izađete na dnevno svjetlo, vrijedi istražiti i okolicu. U neposrednoj blizini nalaze se Lokvarsko jezero, omiljeno među šetačima, biciklistima, kajakašima i ribičima, park-šuma Golubinjak s impresivnim stablima i neobičnim krškim fenomenima, ali i lokvarski Muzej žaba. Upravo zato Lokve su idealna destinacija za cjelodnevni izlet u kojem se priroda, zanimljivosti i svježina Gorskog kotara savršeno nadopunjuju.

Jeste li znali?
- Lokvarka je otkrivena potpuno slučajno 1911. godine, kada je trgovac Jakov Bolf vadio vapnenac za proizvodnju vapna. Već sljedeće godine postavljene su prve stube i drveni most te su započeli turistički posjeti.
- Lokvarka se u početku zvala Lipa. Geolog Josip Poljak nazvao ju je prema brdu Debela lipa, ali je ime promijenjeno kada je utvrđeno da se špilja zapravo nalazi u Kamenitom vrhu.
- Fotografija koju je Josip Poljak 1912. snimio duboko u tadašnjoj špilji Lipi smatra se najstarijom speleološkom fotografijom u Hrvatskoj. Objavljena je uz njegov prvi rad o Lokvarki, zajedno s profilom špilje.
- U dvorani nazvanoj Katedrala nalazi se stalagnat visok oko 16 metara, koji izgleda kao da pridržava svod dvorane. Stalagnat nastaje spajanjem stalaktita koji raste sa stropa i stalagmita koji raste s poda.
- Hajdova hiža najveća je špilja Gorskog kotara, ali je zbog zahtjevnog pristupa dostupna samo speleolozima. Njezina ulazna dvorana dugačka je 85, široka 27 i visoka oko 16 metara, a splet istraženih i nedovoljno istraženih kanala proteže se približno 900 metara.











