Na arheološkom lokalitetu Smratina istražuju se ostaci dviju crkava, neobični grobovi i tragovi koji bi mogli upućivati na postojanje rimskog naselja. Među najintrigantnijim otkrićima su dvojica muškaraca pokopanih s odsječenim glavama, grobnica s ostacima više djece i potpis klesara iz kasne antike, kakav zadarski arheolozi zasad nisu pronašli na drugom usporedivom lokalitetu.
Na prvi pogled, Smratina na otoku Viru djeluje poput mirnog otočnog predjela. No, ispod zemlje krije se priča koja seže više od tisuću godina u prošlost, a svaka nova arheološka kampanja otvara dodatna pitanja o ljudima koji su ondje živjeli, umirali i pokapali svoje bližnje…
Sunčani listopad omogućio je studentima i profesorima Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru da nastave istraživanja na lokalitetu crkve svetog Martina. Čišćenjem triju sondi dovršili su ranije započeti posao, nastavljajući osmu arheološku kampanju na mjestu koje je već ponudilo niz iznimno zanimljivih nalaza.
Sustavna istraživanja počela su 2013. na inicijativu virskog arheologa Mate Radovića. U sedam kampanja provedenih do 2018. godine, uz sudjelovanje Sveučilišta u Zadru, Arheološkog muzeja Zadar, Općine Vir i Muzeja ninskih starina, otkriveni su ostaci dviju crkava podignutih jedna unutar druge i- 17 grobova. Novija istraživanja, potaknuta i rezultatima snimanja georadarom i LiDAR tehnologijom, trebala bi pomoći u boljem razumijevanju cijelog lokaliteta.
Crkva u crkvi i potpis tajanstvenog majstora
Jedno od najzanimljivijih otkrića na Smratinama jesu ostaci dviju crkava koje su se nalazile jedna unutar druge: starija građevina najvjerojatnije potječe iz kasnoantičkog, odnosno ranokršćanskog razdoblja prve polovice 6. stoljeća, dok je mlađa romanička crkva izgrađena tijekom 12. ili 13. stoljeća.
Starija crkva bila je jednobrodna građevina s poligonalnom apsidom, a mlađa je podignuta unutar njezinih gabarita, vjerojatno nakon djelomičnog razgrađivanja starijeg objekta. Sličnosti s drugim crkvama na istočnom Jadranu pomažu arheolozima u tumačenju arhitekture, no precizno datiranje mlađe građevine i dalje je teško utvrditi.
Još je intrigantniji nalaz kamenih ulomaka ograde svetišta starije crkve. Na jednom je pronađen natpis „Marcilianus marmorarius“, uz križ čiji su krakovi jednake duljine. Riječ je o spomenu klesara koji je sudjelovao u ukrašavanju ranokršćanske građevine, upoznaju nas iz Općine Vir
Takav potpis posebno je vrijedan jer arheolozi zasad nemaju usporediv nalaz iz istog razdoblja. Ipak, ostaje otvoreno pitanje je li se potpisao sam klesar ili netko drugi, tim više što način obrade kamena upućuje na to da su na ulomku radile dvije ruke, na lokalitetu su pronađeni i zlatnik cara Justinijana I., Kolomanov srebrni denar, ali i brojni ulomci keramike i stakla. Svi ti nalazi pomažu u rekonstrukciji života na Smratinama, ali i otvaraju mogućnost da je povijest ovog područja počela mnogo prije izgradnje crkava.
Odsječene glave i grob koji skriva nepoznatu priču
Među 17 otkrivenih grobova posebno se izdvaja onaj u kojemu su pronađeni ostaci dvojice muškaraca čije su glave bile precizno odsječene i položene uz tijela. Jedan je u trenutku smrti imao dvadesetak, a drugi tridesetak godina.
– Lani smo se zahvaljujući financiranju Općine Vir vratili na lokalitet kako bismo obavili snimanje georadarom i radarom iz zraka uz pomoć LiDAR tehnologije. Na temelju rezultata tih nedestruktivnih istraživanja krenuli smo u aktualna sondažna istraživanja – prenosi nam kolega Kažimir Škrbić riječi voditelja istraživanja Tomislava Fabijanića s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. S kolegicom Josipom Baraka Perica i devetero studenata, Fabijanić vodi istraživanja na sondama gdje postoje indicije o mogućim grobovima.
Još jedna zagonetka
Nalaz je dodatno intrigantan jer su analize provedene u dva različita laboratorija pokazale da grob potječe iz 10. stoljeća, dok su antropološka istraživanja upućivala na to da muškarci nisu poginuli u borbi. Glave su im, prema nalazima, odsječene oštrim oružjem. Zašto su tako pokopani, tko su bili i što se dogodilo prije njihove smrti, zasad nije poznato. Arheolozi su utvrdili da je prostorija u kojoj se grob nalazio naknadno preuređena i dobila novu podnicu, dok su susjedni prazni grobovi zatrpani krupnim kamenom.
Njihovi ostaci danas se čuvaju u antropološkom centru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Drugu zagonetku krije grob u starijoj crkvi. U njemu su pronađeni ostaci više djece, u dobi od jedne do tri godine, sedam bedrenih kostiju pokazalo je da je minimalni broj pokopanih osoba veći od prvotno pretpostavljenog.
Zbog slabe očuvanosti kostiju teško je precizno rekonstruirati okolnosti smrti. Grob je, međutim, moguće datirati u 6. ili rano 7. stoljeće zahvaljujući dvjema srebrnim fibulama – maloj pticolikoj, koja podsjeća na golubicu sa skupljenim krilima, i srebrnoj kružnoj pločastoj fibuli. Takvi predmeti nisu služili samo kao ukras nego su imali i simboličko značenje, pticolike fibule mogu se tumačiti kao prikazi goluba, pauna ili pijetla, a virski primjerak mogao bi predstavljati i grlicu. Njegova simbolika povezuje se i s novozavjetnim motivima, no konačno tumačenje ostaje otvoreno.
Jesu li djeca umrla u kratkom razdoblju, možda tijekom epidemije, ili su pokapana tijekom više desetljeća? To su pitanja na koja zasad nema pouzdanog odgovora. Visoka smrtnost djece bila je česta u kasnoj antici zbog bolesti, loših životnih uvjeta i prehrane, a moguće je i da su stanovništvo pogađale epidemije i klimatske nepogode koje su obilježile to razdoblje, sredinom 6. stoljeća snažne vulkanske erupcije izazvale su globalno zahlađenje, propadanje usjeva i glad, a ubrzo je dijelove Istočnog Rimskog Carstva pogodila i Justinijanova kuga.
Zajednički ukop djece na Smratinama otvara mogućnost da su i lokalni stanovnici bili pogođeni takvim krizama, ali za sada nema dokaza koji bi njihove smrti izravno povezali s epidemijom ili klimatskim katastrofama.
Je li na Smratinama postojalo rimsko naselje, možda vila?
Osim crkava i grobova, istraživače zanima i mogućnost da se na širem području Smratina nalazilo rimsko naselje, možda gospodarsko-ladanjska vila poznata kao villa rustica. Za sada na parceli s crkvama nisu pronađeni ostaci starijih rimskih građevina, ali su otkriveni neočekivani nalazi iz 1. stoljeća, među kojima se ističe predmet iz vremena rimskog cara Galbe, dodatni tragovi nalaze se u okolici.
Ulomci keramike pronađeni su i u šumi, a zabilježena rimska cesta koja je preko Virića vodila prema Smratinama podupire pretpostavku da je ovo područje moglo imati važniju ulogu u antičko doba.
Istraživanja su pokazala da je prostor uvale obilježen ljudskom aktivnošću, a snimanja LiDAR tehnologijom pomogla su u prepoznavanju nepravilnosti koje bi mogle upućivati na arheološke strukture, upravo su ti rezultati bili temelj za otvaranje novih sondi, u kojima je pronađena keramika, uglavnom kasnoantička, ali i predmeti iz ranijih razdoblja.
Sama crkva svetog Martina ne pojavljuje se u poznatim povijesnim izvorima. Nisu je zabilježili ni crkveni vizitatori koji su u 16. i 17. stoljeću popisivali vjerske objekte i ruševine Ninske biskupije, njezino se ime možda sačuvalo u nazivu Smratina, koji se povezuje sa svetim Martinom, dok je lokalna predaja ime povezala sa smrću zbog grobova na koje su stanovnici nailazili obrađujući zemlju.
Podvodna istraživanja mogla bi otkriti novu tajnu
Istraživanja Smratina trebala bi se nastaviti i sljedeće godine, uz podršku Općine Vir, Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru planira podvodno istraživanje uvale, nakon što su ronioci na tom području navodno uočili strukture koje ne izgledaju prirodno.
Budući da se u Smratinama nalazi značajan arheološki lokalitet, a ondje završava i trasa otočne rimske ceste, istraživači smatraju smislenim provjeriti je li u uvali postojala lučica povezana s mogućim antičkim naseljem. Planirano je i sustavnije rekognosciranje terena, uz bilježenje GPS točaka i pregled mjesta na kojima se na površini uočavaju ulomci keramike, dodatne analize potrebne su i za crkve, grobove i žbuku, dok će se o zaštiti grobova odlučivati u dogovoru s konzervatorima i uz pomoć Općine Vir.
Za arheologe, međutim, Smratina nije važna samo zbog znanstvenih otkrića. Lokalitet povezuje današnje stanovnike s ljudima koji su na istom mjestu živjeli prije mnogo stoljeća.
Uvala, plaža, šuma i arheološki ostaci čine cjelinu koja bi jednog dana mogla postati mnogo više od mjesta za istraživanje, baš u tome leži i njezin turistički potencijal: posjetiteljima može ponuditi spoj prirode, povijesti i lokalnog identiteta, a otočanima priliku da bolje upoznaju i predstave vlastitu baštinu. Ipak, prije konačne prezentacije potrebno je odgovoriti na niz pitanja koja Smratina još čuva pod zemljom.
Dvije crkve, potpis klesara, grobovi s neobičnim ukopima i mogući tragovi rimskog naselja tek su dio priče koja intrigira. Buduća istraživanja možda će razjasniti neke od tih zagonetki, ali već sada je jasno da se iza mirnog krajolika Smratina krije jedno od zanimljivijih poglavlja otočne prošlosti Vira. (D.H.)
