Na krajnjem sjeveru otoka Paga nalazi se jedno od najneobičnijih mjesta na Mediteranu – prostor na kojem rastu brojne stare divlje masline, među kojima su i stabla čija se starost procjenjuje na više od 1.500 godina.
Kad se spomene Pag, najčešće pomislimo na kamen, more, sir i sol. No na samom sjeveru otoka skriva se mjesto koje iznenadi gotovo svakoga tko ga posjeti.
Lunjski maslinik nije samo još jedan maslinik. Riječ je o jedinstvenom prirodnom lokalitetu na kojem raste oko 80.000 stabala maslina, među kojima je čak oko 1.000 maslina starijih od 1.000 godina. Na temelju istraživanja provedenih na dosad ispitanim stablima, najstarije masline u Vrtovima lunjskih maslina stare su oko 2.000 godina. U Lunu se vjerojatno nalazi najveći i najstariji kompleks maslina na svijetu.
Zahvaljujući jedinstvenoj arhitekturi prirodnih oblika stabala isprepletenih sa kamenom, očuvanoj prirodi i tradicijskom krajoliku, dio područja u predjelu južne Krune kod zaselka Dudići, na jugozapadnoj strani Gavranišća, površine 21,93 hektara, 1963. godine zaštićen je kao botanički rezervat.
foto: Shutterstock
Živi svjedoci prošlosti
Šetajući kamenitim stazama među višestoljetnim stablima lako je zaboraviti koliko su ona zapravo stara i i da su neka od njih ovdje rasla još u vrijeme Rimskog Carstva.
Njihova debla oblikovali su vjetar, bura, sunce i oskudno krško tlo, stvarajući gotovo nestvarne oblike zbog kojih svako stablo izgleda kao prirodna skulptura. Upravo su ta isprepletena debla postala jedan od najprepoznatljivijih motiva hrvatske prirodne baštine.
Jedan od rijetkih takvih lokaliteta na svijetu
Divlje masline danas su prava rijetkost. Lun je jedino nalazište na jadranskoj obali na kojem divlja maslina na većoj površini čini nadstojnu vegetaciju, zbog čega lokalitet ima veliko botaničko značenje.
Posjetitelji danas mogu prošetati uređenim stazama dugima oko sedam kilometara, koje se protežu kroz područje maslinika. Miris smilja, zvuk cvrčaka i hladovina starih stabala stvaraju doživljaj koji se teško zaboravlja.
Maslina i zemlja ne moraju imati istog vlasnika
Lunjski maslinici čuvaju i neobičnu pravnu tradiciju. Od 18. stoljeća na ovom se području razvijao običaj prema kojem vlasnik masline nije morao biti i vlasnik zemljišta na kojem je stablo raslo. Opsežnije cijepljenje divljih maslina počelo je oko 1834. godine, nakon što je Rapska općina stanovnicima Luna dopustila cijepiti samonikla stabla na općinskom zemljištu. Prema tadašnjem običaju, cijepljena maslina pripala bi onome tko ju je cijepio, dok je zemljište ostajalo u općinskom vlasništvu.
Kako bi se znalo kome pojedino stablo pripada, masline su se označavale „tajevima” – crtama urezanima sjekiricom uz korijen ili na suhom dijelu stabla. Pri podjeli obiteljske imovine zemljište i masline dijelili su se odvojeno. Pritom se nije gledao samo broj stabala nego i njihova starost, veličina i rodnost, a o tome koje će stablo pripasti kojem nasljedniku odlučivalo se i ždrijebom.
Jeste li znali?
- Ime Lun povezuje se s romanskim izrazom punta longa, odnosno „dugi rt”. Iako se nalazi na Pagu, Lun je stoljećima bio povezan s Rabom te je administrativno pripadao rapskoj općini sve do 1992. godine.
- Lun je s ostatkom Paga modernom asfaltiranom cestom povezan tek krajem 1970-ih i početkom 1980-ih. Prije toga bio je izrazito izolirana i teško pristupačna zajednica.
- Starost glasovite masline u selu Vouves na Kreti procjenjuje se na 2.000 do više od 3.000 godina, ali njezina se točna dob ne može potvrditi. Unatoč tome što joj je deblo šuplje i izrazito uvijeno, stablo i dalje daje plodove. Godine 1997. proglašeno je zaštićenim spomenikom prirode.
- Brijunskoj maslini službeno je navedena starost veća od 1.600 godina, određena analizom ugljika C-14. Nakon što se tijekom nevremena 1970-ih raspuknula, oštećeni dijelovi konzervirani su betonom, tada uobičajenom arborističkom metodom. Stablo i danas prosječno daje oko 30 kilograma maslina, od kojih se proizvede približno 4,1 kilogram ulja.
- Prema staroj legendi, ostala su stabla maslini ponudila da postane njihova kraljica. Maslina je odbila krunu jer se bojala da će postati ohola i prestati služiti ljudima, pa je ostala poznata kao „nikada okrunjena kraljica”.
