Impresivne kamene zidine, priča o legendarnim uskocima i pogled koji seže od Velebita do kvarnerskih otoka čine tvrđavu Nehaj jednim od najposebnijih mjesta hrvatskog primorja.
Na brdu iznad Senja već više od 450 godina stoji tvrđava koja je postala jedan od najprepoznatljivijih simbola hrvatske povijesti. Nehaj nije samo impresivna kamena utvrda – on je priča o hrabrosti, otporu i senjskim uskocima koji su s njezinih zidina branili grad, obalu i plovne putove sjevernog Jadrana, poduzimajući akcije protiv Osmanlija i mletačkih brodova..
Izgrađena 1558. godine na poticaj i pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine, Ivana Lenkovića te kapetana Herbarta VIII. Auersperga Turjaškog, tvrđava je nastala u vrijeme kada su Osmanlije prijetile s kopna, a Mlečani s mora. Upravo zato odabrano je uzvišenje iznad Senja, s kojeg se mogao nadzirati svaki prilaz gradu.
Tvrđava koja je trebala odoljeti svakom napadu
Nehaj je u svoje vrijeme bio pravo remek-djelo vojne arhitekture. Građen je od kamena razrušenih crkava, samostana i kuća koje su se nalazile izvan gradskih zidina kako ih neprijatelji ne bi mogli iskoristiti tijekom opsade.
Tvrđava je visoka 18, široka 23 metra, a njezini zidovi debeli su između dva i više od tri metra. U njima se nalazi čak stotinjak puškarnica i jedanaest velikih topovskih otvora, zbog čega je bila jedna od najsnažnijih obrambenih utvrda svog vremena. U nju se ulazilo preko drvenog mosta i kroz uska dvostruka vrata, što je dodatno otežavalo svaki pokušaj osvajanja.
Dom senjskih uskoka
Nehaj se danas ponajviše povezuje sa senjskim uskocima – legendarnim ratnicima koji su u Senju pronašli utočište i postali stalna posada gradske obrane i tvrđave. Njihove odvažne akcije i poznavanje mora učinili su ih jednom od najpoznatijih vojnih skupina u hrvatskoj povijesti.
Ime “Nehaj” također nosi simboličnu poruku. Prema predaji dolazi od izraza “ne hajati”, odnosno “ne brinuti”, jer je utvrda svojim braniteljima ulijevala sigurnost da će odoljeti svakom napadu.
Što vas danas čeka u Nehaju?
Tvrđavom danas upravlja Gradski muzej Senj. U njezinoj unutrašnjosti može se razgledati stalni postav posvećen senjskim uskocima, Senjskoj primorskoj kapetaniji, gradskim i plemićkim grbovima te povijesti senjskih crkava. Posebno je zanimljivo vidjeti temelje male ranoromaničke crkve sv. Jurja iz 11. stoljeća, sačuvane u prizemlju tvrđave.
Na drugom katu nekada se nalazila topovska bitnica s 11 teških topova, dok se danas ondje održavaju izložbe, koncerti i kulturna događanja.
Pogled koji se ne zaboravlja
Jedan od najvećih razloga za posjet Nehaju ipak je pogled. S vrha tvrđave pruža se panorama na Senj, Velebit i Hrvatsko primorje, ali i na kvarnerske otoke Krk, Rab, Prvić, Goli otok i Cres. Nekada su upravo odavde stražari promatrali prilaze Senju s kopna i mora te primali dimne i svjetlosne signale s obale i otoka, a danas je to jedno od najljepših mjesta za fotografiranje ovog dijela Jadrana.
Jeste li znali?
- Tvrđava Nehaj nikada nije bila osvojena, unatoč svojem strateški važnom položaju između osmanskog i mletačkog područja.
- Tijekom obnove 1964. godine u podnožju ulaza pronađeni su ulomci Senjske glagoljske ploče iz 12. stoljeća, vrijednog spomenika hrvatske glagoljske pismenosti.
- Književna predaja govori da su se uskoci pred nadmoćnim neprijateljem sklanjali u špilje Orlova gnijezda iznad Senja. Speleološko istraživanje 2004. ondje je pronašlo tragove vatre nepoznate starosti, ali nije dokazalo da su u špiljama doista boravili uskoci. Mjesto njihova skrovišta tako je i dalje neriješena povijesna zagonetka.
- Uskoci su imali vlastiti kodeks časti. Obuhvaćao je brigu o ranjenim i poginulim suborcima te njihovim obiteljima, ali i obvezu osvete, dvoboje i zabranu trgovanja s osmanskim podanicima.
- Crvenokosa Zora moderna je književna legenda Nehaja. Kurt Kläber, koji je pisao pod imenom Kurt Held, nakon boravka u Senju napisao je roman Crvenokosa Zora i njezina družina, prvi put objavljen 1941. Zora predvodi družinu siročadi koja se naziva uskocima i skriva u tvrđavi Nehaj. Televizijska serija od 13 nastavaka snimljena je 1978. upravo u Senju. Senj danas ima i tematski put Crvenokose Zore s 11 označenih lokacija na kojima je snimana serija. Roman je dobio filmsku, kazališnu, pa čak i opernu adaptaciju.
