Fotografije ljudi koji plivaju ispod veličanstvenog Skradinskog buka godinama su bile jedan od najprepoznatljivijih prizora hrvatskog turizma. Danas takav prizor više nije moguće doživjeti, a razlog zabrane krije se u očuvanju jednog od najvrjednijih prirodnih fenomena Hrvatske.
Nacionalni park Krka jedno je od najposjećenijih i najprepoznatljivijih zaštićenih područja u Hrvatskoj. Proglašen je nacionalnim parkom 1985. godine, sedmi je nacionalni park u Hrvatskoj, a prostire se na 109 četvornih kilometara uz tok rijeke Krke i donji tok rijeke Čikole. Rijeka Krka, s potopljenim dijelom ušća, duga je oko 72,5 kilometara, a upravo ju je njezinih sedam sedrenih slapova, s ukupnim padom od 242 metra, učinilo jednim od najpoznatijih krških fenomena u Europi.
Najpoznatiji među njima je Skradinski buk, posljednja, sedma i najduža sedrena barijera na rijeci Krki te ujedno najduža sedrena barijera u Europi. Sastoji se od niza sedrenih barijera, jezera i slapova raspoređenih na gotovo 800 metara, a kružna poučna staza duga oko 1,9 kilometara, koja dijelom prolazi preko drvenih mostića, vodi posjetitelje tik uz slapove i ostatke povijesnih mlinica koje svjedoče o nekadašnjem životu uz rijeku.
Fotografije koje se više ne mogu ponoviti
Ako ste ikada pretraživali fotografije Nacionalnog parka Krka, gotovo sigurno ste naišli na prizore ljudi koji se kupaju ispod Skradinskog buka. Desetljećima je upravo kupanje ispod slapova bilo jedno od zaštitnih obilježja Nacionalnog parka i motiv koji je obilazio turističke razglednice i društvene mreže.
No od 1. siječnja 2021. kupanje na Skradinskom buku više nije dopušteno.
Razlog nije želja da se posjetiteljima uskrati jedinstven doživljaj, nego očuvanje prirodnih procesa i bioraznolikosti, osobito procesa taloženja sedre kojim nastaju sedrene barijere – žive prirodne tvorevine koje i danas rastu zahvaljujući vrlo sporom procesu taloženja kalcijeva karbonata. Upravo sedra stvara slapove po kojima je Krka poznata, a njezino očuvanje jedan je od glavnih razloga zbog kojih je donesena odluka o zabrani kupanja.
Krka skriva puno više od Skradinskog buka
Iako je Skradinski buk najpoznatiji simbol Nacionalnog parka, Krka nudi mnogo više od jednog slapa.
Na rijeci se nalazi ukupno sedam sedrenih slapova, među kojima su impresivni Manojlovački slap, najviši slap na Krki, zatim Roški slap, Miljacka slap, Bilušića buk, Rošnjak i Brljan. Posjetitelji mogu brodom obići otočić Visovac s franjevačkim samostanom iz 15. stoljeća, istražiti ostatke rimskog vojnog logora Burnum, prošetati poučnim stazama ili razgledati ostatke hidroelektrane Krka iz 1895. godine, jedne od najranijih hidroelektrana na izmjeničnu struju u svijetu.
foto: Shutterstock
Kupanje nije potpuno nestalo
Iako kupanje na Skradinskom buku više nije moguće, ono nije potpuno nestalo iz Nacionalnog parka.
Posjetitelji se i dalje mogu kupati, ali isključivo na posebno označenim lokacijama na Roškom slapu, Stinicama i Pisku, od 1. lipnja do 30. rujna, uz osobnu odgovornost te ovisno o vremenskim uvjetima i vodostaju rijeke.
Danas je najveća vrijednost posjeta Krki upravo mogućnost da jedan od najljepših riječnih krajolika Hrvatske doživimo onakav kakav bi trebao ostati i za buduće generacije – očuvan.
Jeste li znali?
- Velika količina pjene koja se stvara ispod Skradinskog buka nije posljedica onečišćenja. Nacionalni park opisuje je kao prirodni sapun.
- U vodenicama na Skradinskom buku nekada se mljeo dalmatinski buhač, biljka od koje se dobivao prirodni insekticid korišten i tijekom prokopavanja Panamskog kanala.
- Krka i Zrmanja povezane su podzemnim putem: kroz izvor Miljacka vodama Krke pridružuje se voda rijeke Zrmanje, što Nacionalni park opisuje kao jedinstven hidrogeološki fenomen.
- U špilji Miljacka II obitava čovječja ribica, endemski vodozemac Dinarida, a zabilježeno je i devet vrsta šišmiša. Špilja je uvrštena na popis međunarodno važnih podzemnih skloništa za šišmiše.
- Nobelovac George Bernard Shaw posjetio je Skradinski buk 1929. godine. O Krki je ostavio toliko oduševljen zapis da ga Nacionalni park opisuje kao „gotovo ljubavno pismo” rijeci. Shaw je Nobelovu nagradu za književnost dobio četiri godine prije tog posjeta.
