Imao je 365 prozora i 90 soba, a danas je u njemu bolnica: Priča o najvećem hrvatskom dvorcu

Dvorac Klenovnik nekoć je bio raskošno sjedište moćne obitelji Drašković, a prema jednoj zanimljivoj povijesnoj pretpostavci, trebao je postati čak i glavni grad Hrvatske. Danas se u njegovim zidovima nalazi bolnica, a okružuje ga zaštićeni povijesni perivoj.

U zelenilu Hrvatskog zagorja, na brežuljku iznad istoimenog mjesta, smjestio se dvorac koji se može pohvaliti doista impresivnom poviješću. Prije nego što je tijekom prošlog stoljeća dobio sasvim drukčiju namjenu, Dvorac Klenovnik imao je čak 90 soba i 365 prozora – po jedan za svaki dan u godini. Riječ je o najvećem dvorcu u Hrvatskoj, građevini koja i danas privlači pozornost svojom veličinom, arhitekturom i pričama koje čuva.

Njegova je povijest usko povezana s jednom od najpoznatijih hrvatskih plemićkih obitelji – Draškovićima, koji su stoljećima oblikovali njegov izgled i značaj. A priča o Klenovniku nije samo priča o raskošnom plemićkom zdanju, nego i o velikim ambicijama, promjenama vlasnika, neobičnoj prenamjeni i vrijednoj zelenoj oazi koja ga okružuje.

foto: Shutterstock

Od srednjovjekovne utvrde do raskošnog dvorca

Povijest Klenovnika seže daleko u srednji vijek. Prvi se put spominje još 1244. godine, kada ga je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. darovao varaždinskom županu Mihajlu. Na mjestu današnjeg dvorca tada se nalazila utvrda, a posjed je tijekom sljedećih stoljeća mijenjao vlasnike.

Današnji dvorac počeo je graditi ban Ivan II. Drašković 1616. godine, kao četverokrilnu ranobaroknu građevinu s unutarnjim dvorištem. Njegova je gradnja i uređenje trajalo desetljećima, a Klenovnik je s vremenom postao jedno od najvažnijih sjedišta obitelji Drašković.

Najveći značaj dosegnuo je za vrijeme bana Ivana III. Draškovića. U velikoj dvorani održavala su se važna politička i crkvena okupljanja, uključujući zasjedanja Hrvatskog sabora i biskupske konferencije. Dvorac tako nije bio samo obiteljska rezidencija, nego i mjesto na kojem se odvijao važan dio tadašnjeg društvenog i političkog života.

foto: Shutterstock

Dvorac koji je, prema predaji, trebao postati glavni grad Hrvatske

Uz Klenovnik se veže i zanimljiva povijesna pretpostavka – da je, sudeći prema planovima njegove gradnje i ambicijama obitelji Drašković, trebao postati glavni grad Hrvatske.

Iako tu tvrdnju treba uzeti kao pretpostavku, ona dovoljno govori o nekadašnjoj važnosti i ambicijama njegovih vlasnika. Klenovnik je bio toliko reprezentativno zdanje da su ga opisivali i kao svojevrsni hrvatski Versailles.

Njegovu nekadašnju raskoš danas je teško u potpunosti zamisliti. Dvorac je prije prenamjene imao 90 soba i 365 prozora, a od izvornog interijera sačuvana je ponajprije kapela sv. Antuna, jedan od njegovih najvrjednijih povijesnih prostora.

Barokna kapela kao najvrjedniji sačuvani dio

Kapela sv. Antuna uređena je 1738. godine na inicijativu grofice Katarine Drašković, rođene Brandis, kao grobna kapela obitelji. Njezinu unutrašnjost krase bogate barokne štukature, dok su drveni oltari iz 1741. godine raskošna kiparska djela.

Upravo se kapela smatra jednim od najvećih i najraskošnije uređenih primjera dvorskih kapela u Hrvatskoj. Njezina je vrijednost tim veća jer je od nekadašnjeg izvornog interijera dvorca sačuvano vrlo malo.

foto: Shutterstock

Od plemićke rezidencije do bolnice

Sredinom 19. stoljeća obitelj Drašković prodala je Klenovnik. Prema povijesnim zapisima, Juraj VI. Drašković prodao ga je kako bi prikupio novac za obnovu Trakošćana, koji je također bio u vlasništvu obitelji.

Nakon toga dvorac je promijenio nekoliko vlasnika, sve dok ga grof Ivan Bombelles 1925. godine nije prodao Središnjem uredu za osiguranje radnika u Zagrebu. Uslijedila je velika pregradnja prema projektu arhitekta Huga Ehrlicha, a 1927. godine u dvorcu je otvoren sanatorij za plućne bolesnike.

Tako je nekadašnje plemićko sjedište dobilo novu, sasvim drukčiju ulogu. U njemu se i danas nalazi Bolnica za plućne bolesti i tuberkulozu, odnosno dio zdravstvenog sustava Opće bolnice Varaždin.

Povijesni perivoj od 11 hektara skriva stare tise

Ljepotu Klenovnika ne čini samo dvorac. Okružuje ga i prostrani povijesni perivoj površine 11,34 hektara, zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture još 1963. godine.

Najstariji dio perivoja nastao je ubrzo nakon izgradnje dvorca, dok je krajem 18. i tijekom 19. stoljeća prostor dobio obilježja engleskog pejzažnog parka. Nekada je imao i jezero površine oko 1,5 hektara, a danas su među njegovim najzanimljivijim prirodnim obilježjima stare tise, od kojih pojedine imaju debla promjera većeg od jednog metra.

Iako su se kroz vrijeme izgubili brojni izvorni parkovni sadržaji, sačuvano drveće i zelenilo i dalje stvaraju poseban ugođaj. Perivoj je tako vrijedan dio povijesne cjeline, ali i mjesto za upoznavanje prirodne i kulturne baštine ovog dijela Zagorja.

Dvorac Klenovnik danas nije klasična turistička atrakcija s mogućnošću slobodnog razgledavanja jer je u njemu smještena bolnica. Ipak, njegova povijest, arhitektura, sačuvana kapela i perivoj čine ga jednim od posebnih mjesta Hrvatskog zagorja. (D.H.)

foto: Shutterstock